Supružnici Vidović iz Međeđe koji su nakon tragičnog gubitka sina Slobodana, donirali njegove organe i tako od smrti spasili živote pet teško bolesnih osoba proteklog vikenda obilježili su 8 godina od ovog događaja.
Ovo je rijetko humano djelo od kojeg se ledi krv u žilama i zahvaljujući kojem je nakon što je ugašen jedan nastavljeno pet života.

Klinički centar Banjaluka se prije osam godina, zahvaljujući ovim ljudima, prvi put od svog postojanja uključio u sistem eksplantacije i transplantacije organa, međutim po ocjeni mnogih u promociji donorstva ni danas nije napravljen značajan pomak.

Kao i proteklih sedam godine u pomen na ovog mladića ali i u cilju ukazivanja na značaj doniranja organa upriličen je memorijalni turnir na Sportskom centru koji nosi ime Slobodan Bobo Vidović.
Turniru je prethodila liturgija u crkvi, kao i polaganje cvijeće i paljenje svijeća na groblju.
Bobini organi su spasili život Esadi Skokić, Hasanu Ibriću, Ismetu Devedžiću, Aliji Begović i Todoru Budiću.
Ožalošćena majka Smilja kaže organi su donirani tada nepoznatim ljudima iz Tuzle i Banjaluke, ali kroz koje je njihov dvadesetšestogodišnji sin nastavio da živi.
Ovi ljudi joj danas, kako kaže, ublaže bol jer nevjerica o gubitku sina nikada nije nestala.

“Na jednu ruku mi je drago, a na drugu imam i tremu i bol. Nekako, dok ovi ljudi žive osjećam da živi i moj sin. Za mene znači puno kada ih vidim i kada se jave jer i nakon osam godina još uvijek ne vjerujem da moga sina nema”, kaže Smilja kroz suze.

Sa manje boli ne nosi se ni otac Milan, koji kao i svaki ožalošćeni roditelj traži način da tugu napravi lakše podnošljivom.
“Ovi ljudi su hodajući spomenici moga sina, kao da je on tu kada ih sretnem vraćaju se sve uspomene”, rekao je Vidović.

Todor Budić iz Banjaluke kojem je presađen bubreg svake godine prisustvuje pomenu kod porodice Vidović.

“Osjećam se odlično, zdravlje je u redu, dobio sam novi život. Čovjek ne zna cijeniti zdravlje dok ga ne izgubi. Svake godine dolazim u Dubicu na ovaj datum obavezno, vrlo često se čujemo telefonom, a jednom mjesečno se vidimo jer za mene su Smilja i Milan drugi roditelji”, kaže Budić.

Sin Hasana Ibrića iz Tuzle kojem je 2007. godine zahvaljujući porodici Vidović presađivanjem rožnjače spašen vid, svake godine u maju mjesecu sa porodicom dolazi iz Zagreba u Međeđu.
Mehmet Ibrić naglašava da su ovi ljudi njegovog oca spasili vječnog mraka.

“To su krasni ljudi koji su mom 85-ogodišnjem ocu donirali rožnjaču. Jako smo zahvalni i u svijetu je malo takvih ljudi koji su u teškim trenucima smogli hrabrosti da poklone organe svoga sina drugim ljudima”, rekao je Ibrić.

Alija Begović iz Tuzle dobila je bubreg i Vidoviće, takođe, sa porodicom posjećuje svake godine.
“Susret sa Vidovićima za mene znači mnogo. Čujemo se svakih 15 dana i ja se ne mogu zahvaliti ovim dobrim ljudima”, rekla je Begovićeva.

Da je promocija donostva neizostavno važna uviđa načelnik opštine Mile Zlojutro.
“Ovim fudbalskim turnirom ne samo da se obilježava godišnjica smrti našeg sugrađanina Bobe nego i dan kojim se promoviše donorstvo. Društvo i mi svi zajedno treba da uradimo više na propagandi donorstva jer je to čin kojim se spašava nečiji život. Ne vidim da se napravio pomak u promociji, ali mi nećemo odustajati”, rekao je Zlojutro.

Ismet Devedžiću iz Tuzle kojem su doktori 2007. godine prognozirali mjesec dana života i koji je zahvaljujući porodici Vidović dobio još jednu šansu za život, poručio je da ne treba gubiti nadu i da vjeruje da postoji još plemenitih ljudi poput Smilje i Milana.

“Već osmu godinu dolazim kod porodice Vidović. Zahvaljujući njima imam novi život. Ja sam bio u kritičnom stanju, ostalo mi je bilo mjesec dana života i samo zahvaljujući njima i njihovoj plemenitosti ja sam ostao živ. Najmanje što možemo učiniti za ovu porodicu je da se na godišnjicu okupimo ovdje”, rekao je Devedžić.
Osmi memorijalni turnir u malom fudbalu Slobodan Bobo Vidović u Međeđi okupio je pet ekipa, a uz domaće fudbalske klubove “Ravan” “Međeđa” i “Orahova” za humanost su igrali i ekipe iz Kneževa i Gašnice.

Branislav Babić Slobodanov prijatelj iz osnovne škole u znak sjećanja na druga svake godine u timu Fudbalskog kluba “Ravan” igra na memorijalnom turniru.

Smilja i Milan Vidović, Bobini roditelji su nosioci Ordena Krsta milosrđa za posebne zasluge i isticanje u ispoljavanju humanosti i požrtvovanja u izuzetnim situacijama spasavanja ljudskih života, a ovo odlikovanje im je dodjelio predsjednik Republike Srpske.
O njihovom djelu snimljen je i dokumentarni film „Novi život“ koji pokazuje kako u Bosni i Hercegovini još uvijek ima ljudskosti koja prevazilazi duboke podjele u društvu.

Slobodan Bobo Vidović je 30. maja 2007. godine nedaleko od porodične kuće zadobio teške fizičke povrede usljed saobraćajne nezgode, nakon čega mu je konstatovanan klinička smrt mozga. Njegova porodica je tada odlučili da njegove organe doniraju i tako spase druge živote, a time dio njega održe na životu. Ovaj nečuveno human gest dirnuo je javnost širom BiH, a petoro ljudi je dobilo priliku za novi život.
Njima su na Univerzitetsko kliničkom centru Tuzla presađeni bubrezi, rožnjače i jetra mladića iz Dubice.
presađeni bubrezi, rožnjače i jetra mladića iz Dubice.